Saturday, February 14, 2009

Praznik u februaru


Zelim vam svima srecan praznik!
Koji god da slavite...
Svetog Trifuna i dan vina,
Svetog Valentina i dan ljubavi,
Cak i ako ste srecni samo zato sto je subota!
Zelim vam srecu i ljubav i sve sto vas raduje, ne samo danas, nego i svaki drugi dan...

Thursday, February 12, 2009

Drozdovi samo pevaju naseg uzivanja radi...

"Muskarci...nisu mi postavljali zamke u vidu bezazlenih pitanja da bi se izmotavali sa mnom...Zene kao da su zivele u nekom maglovitom strahu od muskaraca i kao da su ih prihvatale teska srca. Ali, meni su se muskarci svidjali. Bilo je neceg u njima, bez obzira na to koliko psovali, pili, kockali se...ma koliko neprijatni umeli da budu, u njima je bilo neceg sto sam instinktivno volela...oni nisu bili...licemeri."

pronadjoh se pomalo u odlomku, mala velika Skaut je to bas lepo rekla... :)

Saturday, February 7, 2009

Inteligencija?

Mozda Vatikan ne bi zabranio ovu knjigu, ali sudeci po podnaslovu, mogla bih odgovorno da tvrdim da sam dozivela bliski susret trece vrste. Cak mislim da sam fenomen - imam prijatelje vanzemaljce, vau!!!

Dakle, gosn autore, imam dokaze!

Thursday, February 5, 2009

Krila leptira

Sto sam cula pricicu o velikom misliocu Lao Ce-u (da da, to je onaj lik iz cirkularnih mejlova za lepsi, srecniji zivot...):

Jednog popodneva, dok je lezao u svojoj basti i opustao se, Lao Ce je pridremao...I tokom te svoje dremke, sanjao je da je leptir, da ima krila i da leti po vrtu uzivajuci u carima istog. Kada se probudio, bio je pod velikim utiskom sna. Zasto je sanjao bas da je leptir? Ima li to nekog znacenja? Dugo je meditirao na tu temu... Na kraju, nasao se u jednoj velikoj dilemi: da li je on u stvari bio Lao Ce koji je sanjao da je leptir, ili je mozda on leptir, koji trenutno sanja da je Lao Ce...???

Posle ovakvog problema, cini mi se da su svi moji "problemi" beznacajne sitnice XD
Kako ono ide pesma: "a letio sam nekad, letio i ja, imao sam krila, krila leptira..."

Wednesday, February 4, 2009

Rezjureksn...

Ne pisem tako, neko vreme, i onda sto duze ne pisem sve vise gubim nit... i nikako da pocnem. Nije da nema o cemu da se pise, sijaset tema, samo nema volje za pisanjem... Nulla dies sine linea, kazu matori Latini, al nekad neka linija ostane zapostavljena. Ali to sam ja, sezonske oscilacije u inspiraciji. Stare price su proslost, nove price su sadasnjost.

Nove price, nova iskustva, novi dani u kojima spoznajem neke svoje dosad neotkrivene ili zapostavljene osobine, sticem neke dosad nepostojece, prilagodjavam se razlicitim situacijama kao kameleon, trudeci se da se uklopim a opet ostanem svoja. Svakodnevnica. Malo briga, malo smeha, malo tuge, malo radosti...Teznja ka lepom, ka smehu i radosti, ka ljubavi i neznosti. Osmeh pre svega. Nije uvek tu, ali mu ne dam da pobegne daleko.

Tu sam, negde, zivim, svoj sareni i nikad jednostavni zivot.