Monday, September 17, 2007

Svecano otvaranje (narcis na delu)

Dobrodosli na svecano otvaranje mog bloga!!!!!!! (ovo je deo kada treba da se cuju fanfare, ono kao iz crtaca - ta ta ra ta ta ta taaaaa...)

Eto, moj prvi post (ili post prvenac, hehe, dobro zvuci i ovako...).

Kao i kod svakog svecanog otvaranja, prvo ce neka dosadna budala da drzi govor (icice skracena verzija):

"Dame i gospodo, dragi posetioci, hvala vam sto ste svojim prisustvom uvelicali ovaj za sve nas velicanstven trenutak, trenutak kada ce svetu postati dostupan ovaj fenomenalni, zabavni, poucni, korisni...(itd. ostale gluposti) blog. ... Dugo smo iscekivali ovaj trenutak, sa nestrpljenjem cekali da procitamo nesto ovako, ovako savrseno (e ovaj tip mora da mi se slihta, sta ce, za to je placen...)... Predstavljamo vam njegovog ponosnog autora, Tamaru!!! (e tu ja kao izadjem i skromno se zahvalim svima, bla, bla...)...U nadi da cete kao obozavaoci pravih stvari ponovo doci i posetiti ovo monumentalno (jos kad bi on znao sta to znaci) umetnicko delo (trabunjanje...) pozivamo vas da nam se pridruzite u proslavi na koktelu koji sledi... (deo koji su svi jedva docekali - hrana i pice)."

E sad bi sledio doticni koktel, zbog koga su svi ustvari i dosli na svecano otvaranje, pa posto su svi dobili svoju dozu nekog pica (sampanjac verovatno ide u ovakvim prilikama, mada ne mora, moze i nesto bezalkoholno ko ne pije...) i onih raznoraznih kanapea, korpica, mini-sendvica, kolacica, itd. konacno dolazak dobija vise smisla. Tu kao i svira neka fina ambijentalna nenametljiva muzikica, a onda dolazi neafirmisani ali talentovani bend koji odsvira jedno 4-5 autorskih numera (u nedefinisanom pop-rok-pank-dzez-rege fazonu) i onda gosti polako krecu da se razilaze...

Ah, naravno, tu se nasao i neki novinar koji bi svoju pricu zeleo da upotpuni intervjuom sa "ponosnim autorem", i posle duzeg bezuspesnog trazenja doticne, pronalazi je u nekom cosku...i uspeva da izmoli za kratak intervju.

Novinar: "Kako se osecate povodom otvaranja vaseg bloga?"
Ja: "Pa, jako sam uzbudjena... ustvari lazem, nisam, samo sam srecna."
Novinar: "Da li ocekujete veliku posecenost u buducnosti?"
Ja: "Velika posecenost je ambiciozan cilj, ali za pocetak cu se zadovoljiti sa par redovnijih citalaca..."
Novinar: "Da li mozete da nam obecate da cemo procitati nesto zanimljivo i inovativno?"
Ja: "Ne mogu nista da obecam, ukusi su razliciti, to ce drugi proceniti."
Novinar: "Hvala vam na vasem vremenu, zelim vam puno uspeha i sve najbolje!"

...I time se zavrsava svecano otvaranje. Gosti su se uglavnom razisli, bend polako skuplja svoje instrumente i opremu, stolovi se rasciscavaju, a svetla se lagano gase...

3 comments:

Marko Radojković said...

može:)

Marko Radojković said...

haha napisala si
"jos kul literature"
kao da je tvoja kul!!
:D:D:D:D:D:D


alo, ne može tako,
pisati blog može svako,
ali da bi bila kul
mora da se piše,
bio septembar il' jul
i pored snega i kiše,
moraš da pišeš više
kako ti blog ne bi postao kliše
za kuloću
potrebno je vreme,
eh vi žene...

:D:D:D

Mousehunter said...

Hahaha, ok, ispravicu, hvala na pesmici, ne pamtim kad mi je neko napisao pesmicu... Kritike su uvek dobrodosle...
al juce sam bila u narcisoidnom raspolozenju, sto se da zakljuciti iz posta!:)