Tuesday, February 19, 2008

Promaja kroz glavu

Molim? Ne čujem te? Pa naravno da te ne čujem kad ništa i ne govoriš!
Samo da znaš, zatvaram vrata. Duva mi promaja, a promaja mi smeta. Neću zaključavati, još uvek, možeš da pokucaš ako se predomisliš. Ako budeš dovoljno ubedljiv, možda te pustim i da udješ. Možda.

Mada, koliko vidim tebe baš ne zanima dal su vrata širom otvorena ili je stavljena reza i katanac. Zabole tebe ona stvar. Pitam se ponekad, da li se sećaš kako se zovem? Bilo bi lepo... al neću preterano da se nadam.

Brzo zaboravljaš, poput zlatne ribice. Da li si znao da ribe umeju da prepoznaju udicu? Ali zaborave da su je videle posle nekoliko sekundi. I tako se upecaju na crva... Koji li je tebi crv pojeo dušu?

Ne znam zašto pamtiš uvek samo ružne stvari. I pričaš o njima svaki put. To ne zaboravljaš. Svaku sitnicu koja ti nije odgovarala u životu. I naravno svi su drugi krivi, a ti si jadan prav i nemoćan bio kad se sve to dešavalo. Paz' majku mu... Trebalo bi više da se sećaš lepih stvari. Ozbiljno ti kažem. Ne zbog mene ili nekog trećeg, nego radi sebe. Osećao bi se bolje, srećnije, možda bi tada imao i malo više ljubavi da pružiš! Novac, to se zaradi i potroši i tako u krug. Ljubav, to je ono što ne možeš da kupiš u kiosku. To je ono što moraš da daš da bi to isto dobio. Ozbiljno ti kažem.

Ne znam, razočarao si me. Strašno je to. Trebalo bi da mi budeš uzor. Volim ja tebe, al mrzim to kako se ponašaš i šta radiš. Eto, rekla sam ti.
Nema veze. Uživaj. Možda ti jednog dana dodje iz dupeta u glavu. Možda shvatiš da treba biti malo manje sebičan i tvrdoglav. Možda shvatiš da ne mogu svi da jure tvoje snove, jer imaju i svoje! Možda.

Ako nekada budeš osetio da ti nedostajemo, da nas voliš, da si ponosan na nas reci nam. Ne moraš ni da kažeš, pokaži. Eto, tata, toliko.
.........................................................

Nemoj da me tešite, ok sam. Samo sam morala da se ispraznim, previše mi se toga skupilo. Osmeh je tu, uvek.:)
Roditelji, nemojte dopustiti sebi da zaboravite na svoju decu, nema dobrog opravdanja. Volite ih, i pokažite im to, ne samo kad su mala, nego i kad porastu.

6 comments:

Anonymous said...

Nazalost ali majke ce uvek biti vezanije za decu...ja sam u slicnoj situaciji i meni je to dosta pomoglo da otvorim oci kako i ja kad jednog dana kad postanem tata budem bolji za svoju decu;) znam i da te muci ali tako je kako je imas nas ostale koji te volimo pa bar donekle da zamenimo...cmokic od kolacica

deda said...

Ne zelim da te tesim !
Zelim da ti dam snagu da ides dalje i da ne razmisljas o tome...
Zelim da ti pomognem da shvatis da nisi jedina na svetu sa istim problemima.
Svako je od nas prosao neke iste ili slicne trenutke. I Zmaj je jednom pisao nesto slicno,a ja sam i njegov tekst kao i tvoj sada procitao nekoliko puta i vracao mu se samo iz razloga koji je naveo Kolacic gore iznad mene... Da budemo bolji od svojih oceva i majki...
I kad jednog dana budes imala svoju porodicu, setices se svih ovih stvari i shvatices opet i po ko zna koji put da je sve to bilo zarad tvog dobra, jer ces pozitivno razmisljati i videces samo pozitivne trenutke...
A onda ces ponekad i sebe uhvatiti u momentu kad radis kao i tvoji sada...
Ajde ti polako, celo gore, glavu u nebo i osmeh na lice.
Pa kad nece Mujo bregu, a onda neka breg ode Muji i neka ga sa osmehom razvali tek da vidi da nesto nije u redu...
Nikada necu zaboraviti kad sam ponistavao manje ocene od osmice na prvoj godini jer mi je cale obecao letovanje a onda me ispalio kao dijabolu... E , posle toga pamet u glavu i razumno dalje, a oni nek se secaju losih stvari...
Roditelji se vole kakvi god bili, a tvoju ljubav i na ovaj nacin opisujes ma kako te to strasno bolelo u ovom trenutku. A ovo je samo jedan od milijardu narednih...
Osmeh i pozitivna energija, prijateleje imas oko sebe...

Anonymous said...

Samo furaj dalje, moraš sama da nađeš snage,a od utehe neke posebne znaš i sama da nemaš ništa sem to da znaš da imaš prijatelje! :)

Mousehunter said...

Hvala ljudi na podrsci, nije ovo meni nista novo, samo nisam dosad htela da pisem o tome...
Tesko moze breg muji, deda, jer mu treba viza koju nema. Kad Muja resi da dodje, dobrodosao.:)
Samo znam da zarad tudjih snova ne zelim da se odricem svojih bitnijih!
Hvala jos jednom i sad dosta o tome.
Imam znate neka druga posla, zivot me ceka da uzivam u lepim trenucima!:)

Anonymous said...

@Mouse,treba o svemu pisati i izbaciti sve iz sebe,blog procicscava dusu na neki nacin.I meni su govorili i kritikovali na pocetku kad sam neke jako licne postove ibacivao na blog ali su posle toga uvideli da to opusta i olaksava pa je vise blogera krenulo da iz sebe preko bloga izbacuje gorcinu.

Prica mi je tako poznata,jedna slicna jako jako nalazi se i na mom blogu pod naslovom "video sam tvog oca"

Da ti kazem:budi jaka.Necu jeti to jesi.Recicu ti samo -Stegni zube.

Mousehunter said...

Hvala zmajcek! Pisem onako kako zelim, a ono sto ne zelim da drugi vide, pisem za sebe. Nisam htela da iznosim nikakve detalje. Emocija je dovoljna...