Friday, October 5, 2007

Sreca, paradoks, razmisljanja

Prvo romantican rucak...fenomenalna hrana, fenomenalni decko...Pa setnja, da se sve to svari...Pa...hm... Potom guzva, euforija, pesma i navijanje - fenomenalna atmosfera, fenomenalno drustvo... smeh, skakanje... prizeljkivani gol - slavlje i gromoglasna pesma... Ocekivana pobeda! Sve u svemu, fenomenalan dan juce!;)


Volim kad se osecam dobro, kad mi stvari idu od ruke, kad mi se desava nesto lepo.

Volela bih da svi mogu da budu konstantno srecni, tuzni samo ponekad i na kratko, da bi se vise radovali i cenili srecu. Ne volim kad su ljudi nesrecni bez razloga. Mrzim sto su neki ljudi nesrecni sa razlogom. Volela bih da tih razloga nema...

Volim da volim i da me vole. Mene ljubav cini srecnom. A opet, neki ljudi pate zbog ljubavi, i bas zbog toga su tuzni. Kako je sve to paradoksalno! Zasto je nekima sudjeno da budu srecni, a nekima ne? Ili to uopste nema veze sa sudbinom? Mozda su sami ljudi ti koji treba da se malo vise potrude da nadju sta ili ko ih cini srecnim... Verovatno je to. Mozda je deo srece u rukama sudbine, a drugi deo u rukama nas samih.

Ne krivim nikog. Ne osudjujem. Samo bih volela da svi budemo srecni. Zaista bih volela...:)

13 comments:

Anonymous said...

hehe znao sam da ces napisati nesto za juce i ja bih da me ne mrzi:P stvarno je dan bio ko iz snova...doduse meni je takav svaki kad sam sa tobom:) cmok

Mousehunter said...

heh, morala sam, definitivno fenomenalan dan. Kad ces da smislis neki nick? da ne budes anonimus...?mwa

Anonymous said...

hehe pa ne znam sta predlazes?:)

Anonymous said...

al zaista ne znam koji mi je deo bio bolji...rucak...hmmm...ili utakmica...mislim da svako za sebe je bio najbolji deo a celina je da je bilo fenomenalno:)

Mousehunter said...

hehe,ne znam, smisli nesto do sledeceg posta, to je tvoj licni potpis. :) vidimo se veceras!

Anonymous said...

i nema smejanja za moje djuskanje heheh doduse verovatnocu ja sam sebi da se smejem ali cujes smeh e pola zdravlja zar ne?;)mwa

Mousehunter said...

vazi vazi, obecavam da se necu smejati. ali mozda napisem post o tome...:) salim se, vidimo se!kiss

Marko Radojković said...

ne bih da prosipam mudrosti i gluposti ali ako bi svi stalno bili srećni, sreća ne bi postojala pošto bi to bilo normalno stanje. samo kada si tužan možeš da postaneš srećan, zato što znaš šta si dobio... ma lupetam

Anonymous said...

lupetas:P hehe salim se to sto si ti rekao i ja sam prvo pomislio kad sam procitao:) mislim da se to kae dok jednom ne smrkne drugom ne svane;)

Mousehunter said...

citiram sebe (glupo): "tuzni samo ponekad i na kratko da bi se vise radovali i cenili srecu" :)
Znam ja da zelim nemoguce, samo sam malo razmisljala na tu temu...:)

Marko Radojković said...

to ti je ono kao govor za miss sveta:D
mir u svetu i da svi bubu srećni...
ma kakva sreća za sve, srećni treba da bude samo oni koji zasluže...

Mousehunter said...

ma cuj ja mis sveta... ;) hehehe... pa treba da se zasluzi svakako... al na kome je da sudi kako se zasluzuje?

Marko Radojković said...

pa prosto, na onome o treba tome nekome da obezbedi sreću...